Glavni cilj edukacijsko-rehabilitacijskih vježbi je primjereno poticanje cjelokupnog razvoja djeteta, što uključuje aktivnosti samozbrinjavanja i samostalnosti u svakodnevnim rutinama, razvoj fine i grube motorike, poticanje funkcionalne komunikacije, širenje spoznajnih iskustava te primjereni emocionalni i socijalni razvoj. Sve to ostvarujemo individualnim pristupom kroz vođene aktivnost i igru na koju potičemo svako dijete.
Područja koja potičemo kroz primjerene vježbe i igru:
Samostalnost u aktivnostima samozbrinjavanja u svakodnevnim rutinama:
- toalet trening sa svrhom najavljivanja nužde, pranje ruku i umivanje, hranjenje, pijenje, obuvanje i izuvanje obuće te odijevanje i svlačenje odjeće.
Aktivnosti se dijelom odvijaju kroz savjetovanje roditelja u kojem oni uče poticati i podržavati samostalnost svoje djece, kao i kroz praktične aktivnosti u kabinetu edukacijskog rehabilitatora gdje se dijete kroz igru potiče na samostalnost i sigurnost u dnevnim rutinama.
Spoznajni razvoj:
- obogaćuje se spoznajno iskustvo djece o sadržajima i pojavama iz neposrednog okruženja
- konkretni i apstraktni pojmovi
- uzročno-posljedične veze
- orijentacija u vremenu i prostoru
- razumijevanje količinskih odnosa
- potiče se razvoj cjelokupne percepcije: vidne, slušne, taktilne, olfaktorne i gustativne
Gruba i fina motorika:
Kroz svoj program poseban naglasak stavljamo na razvoj grube i fine motorike. Razvojem grube motorike potičemo usvajanje osnovnih oblika kretanja primjerenih razvojnoj dobi i sposobnostima djeteta što izravno utječe na propriocepciju, spretnost, koordinaciju pokreta, održavanje ravnoteže.
Fina motorika razvija se kroz vježbe poticanja manualne spretnosti, okulomotorike, pravilnog hvata korištenjem materijala različite kvalitete i teksture, a koji potiču motoričke vještine i interese djeteta.
Komunikacija (neverbalna i verbalna):
U razvoju komunikacije naglasak se stavlja na poticanje funkcionalne komunikacije. Djecu se uči izražavati potrebe i želje potičući i unaprjeđujući postojeći sustav komunikacije ili putem alternativnih sustava komunikacije (PECS). U ovom segmentu jako je bitna suradnja i savjetovanje roditelja kako da iniciraju, prepoznaju, potiču i održavaju primjerene komunikacijske obrasce sa svojim djetetom.
Emocionalna zrelost i socijalne interakcije:
Kroz primjerene aktivnosti i vježbe potiče se razvoj samoregulacije i samokontrole kako bi se na taj način utjecalo na sniženje nepoželjnih oblika ponašanja, stvaranje strukture u ponašanju i radu, podizanje praga tolerancije na frustracije što ima za posljedicu jačanje emocionalne zrelosti, podizanje samopouzdanja i sigurnosti djeteta. Potiču se socijalno prihvatljivi obrasci ponašanja, interakcije s drugim osobama, poštivanje socijalnih pravila i ophođenja prema okolini.
Vježbe koje se provode zasnivaju se na znanstveno utemeljenim pristupima, a stručnjaci edukacijski rehabilitatori posjeduju stručne kompetencije koje su priznate i odobrene od strane nadležnih ministarstava te se i dalje permanentno usavršavaju u svom profesionalnom radu njegujući interdisciplinarni pristup u radu.
